VPN vs Zero Trust: Kako odabrati pravo rješenje za sigurnost vaše mreže

U svijetu koji se sve više oslanja na digitalne alate i udaljeni rad, sigurnost mreža i podataka postaje ključna tema za svaku organizaciju. Tradicionalna rješenja poput VPN-a (Virtual Private Network) dugo su služila kao temelj zaštite i omogućila siguran pristup mrežnim resursima. Međutim, s razvojem tehnologije, rastućim prijetnjama i porastom upotrebe cloud usluga, pojavio se novi sigurnosni koncept pod nazivom Zero Trust, koji nudi potpuno drugačiji pristup zaštiti podataka i mreža. Iako oba rješenja dijele cilj zaštite, njihovi modeli i metode rada značajno se razlikuju.

VPN je nastao kao odgovor na potrebu za sigurnim udaljenim pristupom mrežama. Njegov primarni zadatak je stvaranje šifrirane “tunelske” veze između korisnika i korporativne mreže, čime se štiti prijenos podataka od presretanja. Osim toga, VPN omogućuje zaposlenicima da pristupaju resursima unutar zatvorene mreže, čak i kada se nalaze izvan ureda. No, VPN-ovi dolaze s određenim ograničenjima. Jedan od najvećih problema je “sve ili ništa” pristup – kada se korisnik poveže putem VPN-a, ima pristup cijeloj mreži, što značajno povećava rizik u slučaju kompromitiranja korisničkog računa. Također, VPN može biti spor, osobito kada se koristi s udaljenih lokacija ili kada mreža ima velik broj korisnika. Ova rješenja često ne nude detaljan nadzor aktivnosti unutar mreže, što dodatno otežava prepoznavanje prijetnji ili zlonamjernih aktivnosti.

Zero Trust, s druge strane, predstavlja potpuno novu paradigmu sigurnosti. Za razliku od tradicionalnog pristupa, gdje se korisnicima unutar mreže automatski vjeruje, Zero Trust se temelji na filozofiji “nikome ne vjeruj, uvijek provjeravaj.” Ovaj pristup podrazumijeva strogu autentifikaciju i autorizaciju za svaki zahtjev, bez obzira na to dolazi li on iz unutarnje ili vanjske mreže. U praksi to znači da svaki korisnik mora dokazati svoj identitet putem višestruke autentifikacije prije nego što mu se omogući pristup određenim resursima.

Osim autentifikacije, ključna karakteristika Zero Trusta je segmentacija mreže. Umjesto da svi korisnici imaju pristup cijeloj mreži, resursi su podijeljeni na manje segmente, čime se značajno smanjuje mogućnost širenja napada u slučaju proboja. Uz to, Zero Trust kontinuirano prati aktivnosti korisnika i analizira njihove interakcije unutar mreže kako bi se prepoznalo sumnjivo ponašanje. Ovakav pristup pruža veću kontrolu i višu razinu sigurnosti, osobito u današnjem vremenu kada zaposlenici koriste različite uređaje i pristupaju mreži s različitih lokacija.

Iako Zero Trust nudi naprednu razinu sigurnosti, njegova implementacija zahtijeva detaljno planiranje i prilagodbu postojećih sustava. Za tvrtke koje koriste tradicionalnu infrastrukturu, prelazak na Zero Trust može biti izazovan i financijski zahtjevan. S druge strane, tvrtke koje već rade u hibridnom ili cloud okruženju često pronalaze Zero Trust kao prirodno rješenje koje odgovara njihovim potrebama.

Kada usporedimo VPN i Zero Trust, jasno je da oba pristupa imaju svoje prednosti i ograničenja. VPN je prikladan za tvrtke koje traže jednostavno rješenje za siguran udaljeni pristup mreži, osobito ako koriste tradicionalnu infrastrukturu. Međutim, njegov “sve ili ništa” pristup i manjak prilagodljivosti mogu biti ograničenje u modernim uvjetima rada. S druge strane, Zero Trust nudi daleko napredniji i sigurniji model koji omogućuje strogu kontrolu pristupa, veću fleksibilnost i bolje upravljanje sigurnosnim rizicima.

U konačnici, odabir između ova dva rješenja ovisi o specifičnim potrebama i prioritetima vaše organizacije. Dok je VPN često dovoljan za osnovne sigurnosne potrebe, Zero Trust predstavlja rješenje budućnosti koje odgovara na izazove modernog poslovanja u digitalnom svijetu.